Je li vam ovo prvi put na našem Four River Film Festivalu? 

Ovo mi nije prva godina na festivalu, bio sam već nekoliko puta kao gost s nekim od svojih filmova i znao sam privatno navratiti i pogledati tuđe radove.

Kako ste zadovoljni ovogodišnjom selekcijom filmova?

To vam neću unaprijed otkrivati, ali filmovi su sjajni. Važno je uzeti u obzir i kontekst godine i djecu koja to rade. Ima stvarno izvrsnih uradaka, a već sutra ćemo odlučiti kojih 9 je najboljih. 

Jeste li primijetili neku učestalu temu kod ovogodišnjih radova?

Nisam primijetio učestalu temu, ali sam primijetio učestalo raspoloženje. Nema baš veselih filmova, uglavnom su svi vrlo ozbiljni, kao da se mladi više ne usude raditi komedije. Možda je stvar u tome da im se čini da su teže teme ozbiljnije pa bi mogli ostaviti bolji dojam na gledatelje.

Montažer ste, što vam je najdraže u tom poslu?

Najdraže u mom poslu mi je pričanje priče – to je zapravo osnova mog posla. Svaki je posao, odnosno projekt, drukčiji; tehnički je to uvijek isti aspekt, ali svaki film nosi nešto svoje i uvijek mu se može jedinstveno doprinijeti u obliku pomoći režiseru, što je, na primjer, način pričanja priče. 

Bavite se i igranim i dokumentarnim filmom, koje su razlike u montaži?

Velike su razlike između montaže igranog i dokumentarnog filma. Dokumentarni je film teže montirati jer njemu nije zadana forma; scenarij postoji, ali se zapravo stvari kod snimanja puno puta promijene, a kod montaže još više, što vas zna odvesti u nekom potpuno nepoznatom pravcu. Zbog toga se čak i tema dokumentarnog filma zna izmijeniti kroz proces proizvodnje. Igrani film ima poprilično čvrstu formu, što je najviši aspekt umjetničkog posla montažera i to mi je ipak draže. To, naravno, ne znači da u igranom filmu nema mogućnosti promjena unutar scenarija, dramaturgije ili dinamike filma. 

LIMUNSKO PITANJE – Kad vam život da limune, vi…?

Kad mi život da limune ja ih pojedem, i to s korom.